Blogroll
Елена Кочова. Powered by Blogger.
Архива
Followers
About Me
- Писарко
- Skopje, North Macedonia
Сосема е нормално зошто кога ќе не стигне
осаменоста и носталгијата секогаш се сеќаваме на личноста која барем за миг ги тргнала тие ужасни чувства. Сосема
е нормално што можеме полесно да се навратиме на тие убави нешта од тоа сами да
тргнеме напред. Се е тоа во ред и нормално додека не почнеме да ги мешаме
поимите. Љубовта нема никаква врска со ова.
Не можам да ја сфатам таа љубов која нема никакво
почитување, толку лаги, толку други луѓе на поминување, себични потези,
посесивност и пасивност. Ако за некој тоа е љубов тогаш јас сигурно не сакам.
Теоријата
дека од другарство потекнуваат најдборите врски и бракови не се слагам. Еве да
погледме вака. Ако тоа е виситинско другарство, другарство меѓу машко и девојка тогаш или тие се навистина другари
или пак некој таму гадно лаже. Ако не лаже тогаш очајно ги чека своите пет
минути, зошто по секоја логика блискоста и времето си го прават своето. А таа
хемија, симпатија со текот на времето, односно со запознавање уште подобро на
таа личност ќе прерасне во љубов. Ок, тоа ќе функционира добро, ако биле
“другари” неколку месеци не повеќе од година. И тогаш ќе излезе на виделина
дека и никогаш не биле другари, се било игра. Но, како би изгледала една врска
ако човекот до вас го знаете како израснал, што правел со кого бил. Се што
некогаш кажал за некој/некоја. Дали ќе може некој да заборави во какви ситуации
го видел и што е способен да направи, односно да му направи на некого. Не
верувам. И тогаш онаа наша човечка особина за вадење на нос на некои работи ќе
излезе на површина и ќе и пука на љубовта директно во чело.
Реално
гледано хемијата и привлекувањето,
научно ни докажаа дека се губат низ времето, она што останува е љубовта. А што
кога се гради однос само на првите две и кога очекуваш дека засекогаш ќе остане
така. Не останува така, промените и кризите доаѓаат а човекот го нема. Па ајде
тука некој нека убаци некоја друга личност, не поради друго туку поради фактот
да проструи нова енергија. Стави го другиот на чекање, помини го своето, одмори ја главата,
поштеди се од тешки моменти па потоа врати се. Ако кога се тоа ќе заврши прашањето
е вредеше ли?
Што значи
готово ако времето ги бледее само сликите но не и енергијата? Дали е тоа хемија
или преживеана љубов? Сепак мислам дека некој денес лошо ги помешал работите.
Љубовта е
нешто како фирма. Ако партнерот ви е
само партнер тогаш кога и да е ќе го шитнете за подобра инвестиција, ако тој ви
е другар тогаш никогаш нема да ги терате работите како што треба. Ако не го
гледате како човек, ваш партнер и другар тогаш ќе пропадне уште пред да почнете
со работа. Истото е со љубовта. Разликата е во тоа што материјалните
инвестииции се далеку поедноставни од емоционалните, помалку чинат иако се
бројат. За другиве сеуште нема на кредит. Да беше така би земала еден за
доверба, еден за простување со заборавање и еден за вистина.
Ако нешто
може да остане во ова вртоглаво променливо време е начинот на тоа како некого
ќе го имате. Односот...хммм тешко дека ќе остане. Начинот е единственото нешто
што може да остане после се. Не може никој да очекува дека некој ќе ви се
смешка позитивно, ако вие сте го повредиле без разлика што некогаш тој човек
кажал. Нема место за такви очекувања. Но може да очекувате дека кога ќе ја
затвора вратата зад себе ќе се поздрави, само тоа може да се очекува. Од таа
врата па натаму вашите очекувања мора да пропаднат како и надежта дека ќе се
однесуваат во склад со она што некогаш било.
И тука
лежи суштината на тоа дали е љубовта мртва или живее некаде под некоја друга
емоција. А тоа би можело да бидат различни работи и различни чувства кои се
базирани на една голема вистина. А тоа е дека нешто во нас огрубело и не
направило без осетни. И денес тоа сме сите на некој начин. Се оградуваме од се
она што не тера да почувстуваме нешто длабоко, подлабоко од потребите и
животинските нагони. Се тргаме и градиме ѕидини окулу нас како нешто не не
допира и како ни е сеедно. Веруваме или сакаме да веруваме дека сме тоа или
сакаме да живееме така.
Умираат
луѓето не и љубовта, и не значи дека празнината треба да се пополни со поголема
празнина. Големината на некој не е во неговата способност да се огради, баш
напротив.
Нема ништо
лошо во целата таа мерка на безбедност, нависитна нема. Но не и кога ние стануваме
такви неспособни да сакаме и да застанеме до некого. Оние пак поразумните одат
на принципот резерви или пак дај што даваш. И тука е пак онаа голема лага, не
се дава ништо освен поглед на ѕидот. А искрено ги мразам педерските нечујни
напуштања на теренот кои денес станаа мода.
Па да се
надеваме како што модата се менува ќе се менуваме и ние, може
некогаш ќе стане мода да се превзема одговорност за своите постапки.
Нема да
трујам со клише муабети како ајде сега сите да се сакаме, да се заљубиме, пеперутки
и слични инсекти, ни девизата една љубов еден живот. Нема ни да зборувам за
моралот, за варањата за прељубите, за игрите, за искористувањето ништо од тоа
не би рекла. Не би ги напаѓала сите оние
кои математички сакале некого ниту пак би рекла дека тоа не треба така. Не би
рекла од проста причина што во се тоа не верувам.
Има еден
парадокс поврзан со љубовта. Не знам дали е баш еден но, еве на него ми текна
прво. Парадоксот е во тоа што кога ја немаме силно посакуваме да ја имаме, а
кога ја имаме тогаш правиме се за да ја изгубиме. Ако не направиме да ја
изгубиме тогаш сигурно ќе избегаме, од страв да ја имаме или пак од страв да се
соочиме со нашите недостатоции, сеедно.
Парадоксот
на нашето денешно живеење е многу поедноставно од тоа. Се состои во големата
доза осаменост и големата потреба да бидеме со луѓе, со кои се осеќаме наполно
сами. Можеш да се справиш со осаменоста наполно сам но, не можеш да ја поднесеш
во друштво, во нечија прегратка. На сето
ова ако се додаде големата желба да сакаме и да бидеме сфатени тогаш ќе се
дојде до некој бизарен заклучок дека денешниов човек има се освен срце. И не е
далеку од вистината. Помалку или повеќе станавме сите духовни проститутки.
Продаваме се што е наше за нешта кои никогаш не би го имале ниту пак сакаме
вистински да го имаме. Правиме работи кои моментално задоволуваат некоја ниска
страст, комплекс или фрустрација по цена на нешто што се вика јас.
Тука би ги
ставила и сите оние парови, и ликови кои ќе се пронајдат во описот. Сите оние
кои плукаа на тоа како некој е со некого, како навидум диското го продаде за
филмот и чашата водка ја замени со вечера, за сите оние кои плукаа на она кое
очајно го посакувале и сите оние кои станаа такви. И нема ништо лошо во тоа,
никој никого не предал ни продал туку секој го направил својот избор и го прави
она што сака. Лошо е кога ќе заборавиш да бидеш со луѓето на кои им требаш бидејќи
на крајот никој не прашува зошто туку секој ги гледа последиците. Се до овој
момент можеш и диското да го направиш дома, и вечерата да биде со коктели. Истите
оние кои некогаш суделе на некого денес сфатиле дека чекаат да бидат водени од
партнерот зошто без него немаат и што да прават. Оние кои одеднаш почнаа да ги
сакаат сите оние фамилијарни средби и мирни излегувања во парови. Дали е тоа
дека ние од секогаш сме го сакале или го сакаме зошто некој ни го наметнал?
Одеднаш ги засакуваме сите работи кои тој/таа ги сака, нешто како просветлување
во 3минути-за Бога милога што би рекла една другарка. Едно е да е нешто
природно твое, а друго е нешто вештачки
да го направиш свој терен. Ако е така лесно тоа имплементирање на нова
симпатија во себе тогаш оние кои се постојано со различни луѓе би требало да
бидат општа калакурница.
Би ги
вброила тука и оние среќно исфоткани фаци кои секогаш завршуваат во трет
кревет, оние кои по секоја цена се со некого гордо удирајќи се во гради како
умеат многу да сакаат. Оние кои заборавиле каде тргнале пред да ја сретнат
личноста на која и ја поклониле смислата за живеење и оние кои не можеле да го
почитуваат тоа. Не би имал шмек целиот овој ред реченици ако не се спомнат оние
кои не прекинато си ја одземаат енеријата и ги празнат своите денови. Без нив
не би можело да се покаже колку (тие) љубовта е слепа.
Единствено нешто што денес ти се сервира е игра играна повеќе пати, крајно досадна и провидна. Победник е оној кој ќе успее што повеќе да се направи на будала и оној кој ќе успее ништо да не осети. 1-0 за лагата. Ако секој од нас игра, двајца однични играчи би се разминале само зошто не знаат како би се почувствувале со правата љубов. Затоа има смислени постапки и пресметки како да се дојде на полесен начин и како што поскоро да се напушти теренот зошто времето го прави своето.
Целата
машинерија која денес се нарекува начин на живот не влече во својата закрила
правејќи од нас прарализирирани клонови. И каде е тука таа љубов или како и да
ја викаат.
Некој
кажал дека љубовта не умира. Ако е тоа така тогаш сакам да прашам што е со сите
оние бивши љубови, пропаднати бракови, прекинати другарства, презир кон себе.
Што е тоа што умрело пред да умре љубовта или пак што е она што ја убива во
етапи?
Како е
можно денес секој втор се жали на својот не дефиниран статус и никој да не е
доволно добар за неговиот вкус. Сосема невозможно. Не поради тие личности туку
поради нас самите што некаде по патот сме огрубиле и сме научиле да градиме
ѕидини. Повредите и разочарувањата, или искуството не научиле да ставиме кочници уште пред да
тргнеме. Некаде по пат годините не научиле дека ударите не болат кога се
игнорираат и најлесниот начин да се забораваат луѓето кои сме ги изгубиле е тоа
да ги најдеме во други или да ги измислиме во нив.
Кога
прашав еден другар како е можно да биде со толку девојки и како на таа желба да
има една девојка, да ја сака не може да најде, ми одговори нешто што повеќето
серво-фраери не можат да признаат.
-Не знам
дали можам да бидам со една девојка зошто ми е страв од тоа колку можам да ја
сакам, страв ми е од тоа да осетам дека
ме боли...пак.
Подобро
вака. А како е тоа вака го прашувам. Одговорот останува меѓу нас но не и тоа
дека сеуште се сеќава на љубовта која некогаш ја имал, енергијата која ја
почувствувал со некоја девојка. Не го заборава никој она што некогаш го
направило човек а тоа е да почувствува нешто доволно големо во себе што ќе го
промени во подобра личност, затоа и понатаму го бараме истото. Љубовта не
повредила никого, нашите очекувања од другите луѓе не повредуваат. Мислиме дека
ако некого сакаме треба да го модифицираме во онаква личност каква што ние
сакаме да биде. Мислиме дека имаме право да улетаме во нечиј живот и да воведеме
ред. Ништо од тоа не функционира ако тоа го наметнете а не е желба на другиот да промени нешто во
себе. Во овие релации се се сведува на компромис и прифаќање, можеш да се носиш
со човекот и ситуацијата или не можеш. Се е толку едноставно што мора да
искомплицираме.Зошто да биде просто ако може сложено.
Но не е
секогаш така лесно. Патот е пеколен ако треба да заминеш од место каде што
сакаш да останеш но повеќе не можеш да прифатиш. Повеќе не можеш да се бориш и
едноставно само мора да заминеш. Секој што го изодел тој пат знае дека љубовта
не е секогаш црно-бела и не е се сведено на тоа дали некого сакаме или не
сакаме. Има нешто што е посилно од се и нешто кое повредува. Но, пак се сведува на истото. На тоа дека не повредува
другиот човек а не чувствата за него.
Можеш да
заминеш повистински од некој од тоа да останеш со него во некакви приказни. Вистината
не е во кажаните зборови и претпоставките. Вистината не е меѓу двајца, таа
секогаш е некаде над нив.
Ако се
земат во предвид сите наши барикади, единсвтвениот доказ дека нешто вреди е
борбата да се срушат. Ако позади сите наши маски некој успее да ја види нашата
права личност истиот тој направил да можеме да ја покажеме.Меѓу толку луѓе ако
само на едно место се чувствувате наполно свои и слободни тогаш сигурно љубовта
не е мртва.
Она што
умира е нашата волја да останеме, желбата некого да разбереме и способноста да
сакаме.
Ne znam dali nekade vo genite
na sekoj covek ima kod koj ocajno posakuva dve nesta. Da ima vremenska masina i
da bide nevidliv. Nema nekoj sto ne posakal, ne zamislil da gi ima kako opcii.
Eve i vo kraen slucaj bi se zadovolil so toa da moze da leta. Mala rabota, kaj
dve race moze i eden
par krila. Raspali perduvite i gitla.
Ne trujat so nekoi novi
tehnologii a vremenskava masina nikako da ja napravat. Bi bilo sovrseno koga bi
mozele da ja primenuvame kako toster po doma. Da ne pomislis da ja imas. Pa toa
ke bide raj za sekoj. Napred-nazad ke odime niz vremeto kade sakame so kogo
sakame, opsta kalakurnica. E imam dobra vest za masinava. Ja ima, ja napravija.
Ama ja kriele od prosta pricina sto rezultatite sto gi dobile ne im se poklopile
so primarnata ideja. Zamislile oni ubavo
da mozes da patuvas niz vremeto, da mozes da gi popravas, ispravas rabotite koi
ne ti se dopagaat ama zaboravile edno bitno nesto. Sto koga ke se izmeni toj
tek, i vo kraen slucaj ne daj boze da pocneme site da ja korisitme. Zaboravile
deka ima edna tocka realnost i edna tocka zamisla. I sto koga ke se narusi toa?
Koga veke spomnav deka ja
ima, deka ima rezultati nema smisla a da ne gi spodelam. Ova e isto kako kafe
maubetot ke ti kazam nesto ama ne
kazuvaj, zosto mene mi kazaa da ne kazuvam i jas rekov deka nema da kazam. Epa
taka nekako i jas rekov deka nema da kazam.
Mnogu prosta primena ima ova
masinava. Ima eden monitor na koi se vrtat sliki, nastani i se sto treba da
napravis za da se vratis nazad vo vremeto e edno enter. Stiskas na enter i tamu
si. Polesno zdravje, a tolku tufkanje, griza na sovest pa kaenje. Enter i se
zavrsuva.
Pocnuvaat da se vrtat sliki
na monitorot. Odi istorijata na covestvovo so red,ovosni salati zmii, nekoi
majmuni cuda i vragovi. Nekako sum pasivna i na ledenava doba, i taka Sid go
izmislija vcera. Gledam ne zainteresirano na slikite koi se menuvaat zosto i
taka nema aber od mene deka ke se pojavam. Doaga periodot na Hitler. Se
pojavuva covekot koj stana poim za negativa harizma. Na tolku knigi i filmovi isplakani vredi da se vratam i da se popravat
rabotite...enter. Se vrakame nazad vo 1939godina go omeknuvame Hitler duri
mislam deka se cuvstvuva kako eden
od niv. Nesto slicno na toa koga grcite se cuvstvuvaat kako makedonci. Edna
rabota popravena. Odime ponatamu.
Titova Jugoslavija, bratstvo
edinstvo, site pretopeni tolku isti, ke gi ostavime da si ziveat i taka za nekoja godina oci ke si
vadat pionerive. Nekade niz slikite go gledam gradot kade sto i vo necistotijata
denes mozam da go vdisam mirisot na starite dobri denovi. I vo negovata beda
denes gi gledam slikite koi masinava gi nema. Za nastanite koi sledat nema
potreba od enter. Go premotuvam filmot do 90 i nekoja. 27 dekemvri, sobrani
luge, splotenost, bliskost. Mi falat nekoi glasovi steta masinava ne vraka
zivoti. Go ima istiot datum, delumno istite luge, no, ni jadenjeto veke go nema
istiot vkus. A koga nesto go nema istiot vkust togas toa e daleku od ona sto bilo
nekogas. Prodolzuvame napred sepak. Opaa prviot baknez. Ne treba enter, sekoj
vajda se sekava na toa koga sfati deka kvantnata fizika e nula vo sporedba so
negovoto otkritie.
Ima mnogu prvi raboti vo
zivotot. Prv skolski den, prva ljubov, prvi udari, prvi razocaruvanja. Imaat
poseben smek tie nesta. I ne poradi faktot sto se tolku posebni tuku poradi
faktot sto si gi docekal so rasireni race. Sekoja sledna rabota ponatamu e so
rezerva, iskustvoto go pravi svoeto. Za prvite raboti mislis deka se zasekogas
dodeka ne sfatis deka zasekogas na sekoj mu trae razlicno. A toa i bogami e
kvantna fizika za nekoj sto se krstel vo istoto. Ama ne e strasno bar toa site
go znaeme. Boli prviot udar, za vtoriot si veke spremen. Imas gard, kik boks i
nekoi slicni nesta. Koga sme veke kaj muabetov moram da se vratam za moment vo
vremeto da si dadam maramce, da gi
izbrisam tie solzi, zosto se toa pomina i dojdoa mnogu ubavi nesta. Ubavi nesta
vo gard spusten ili visoko krenat seedno, sepak se ubavi.
I taka masinava pravi cuda.
Povtorno mozes da sednes vo klupa so pomos na nea no so edna razlika sto ovoj
pat ke uzivas vo derenjeto vo 7:30 od klasnata. Ke uzivas zosto ponatamu sfati
deka tie bezgrizni denovi se stvarno broeni i na fakultet nemase nekoj na kogo mu bese gajle
dali si dosol ili ne. Si se vrakas vo najmilite i najdragite spomeni, pa gi
brises likovite i nastanite za koi posakuvas nikogas da ne se slucile.
I ete taka srekni, site
prosetani, mislevme deka ja opravivme rabotava. Ama rezultatot na krajot sto
izleze ne bese ona sto sakavme.
Evreite
vo 1939 god ja zapocnale Vtorata Svetka Vojna, bile ubieni milioni Germanci na
celo so nivniot vodac koj se obiduval da vospostavi mir Adolf Hitler. Ova e
onoj fakt koj ne zacudi. I drugite licni nesta koi gi popraviv izlegoa od
kontorla. Nisto ne bese kako sto sakav da izgleda, nisto ne bese popraveno
osven promneto na druga strana. A kako trebase da bide? Kade e toa ne pisano
pravilo kako rabotite treba da bidat? Ona sto nasiot um go gradi nasite emocii
go rusat. Ona sto mislevme deka e ispravno e sosema pogresno. Zaklucokot bi bil
poveke od jasen. Rabotite se takvi kakvi
sto se, nikoj ne smee da gi izmenuva da gi prenasocuva. Tie postojat taka za da
go napravat ona sto treba, do nasata sreka da dojdeme na ovoj ili na onoj
nacin. Se slucile taka zosto vo toj mig togas ne sme znaele za druga postapka
od napravenata. Kaenjeto ne vredi nisto ako ne se izvlece poukata. Isto kako
sto i prostuvanjeto nema smisla ako istata rabota se povtoruva.Ona sto ne go
sfakame e deka nie sme vinovni za sopstvenoto zalazuvanje deka sme semokni da
izgradime brani na nasiot zivot i da go zastitime. Ona sto denes sigurno go
znam e deka sum blagodarna za dobrite nesta a uste poblagodarna za losite i
teski migovi. I tokmu poradi niv mozeme da gi razgranicime dobrite od losite da uzivame
vo istite. Da mozes da vidis sto sakas, kade sakas i so kogo sakas da bides. I
ako toa e tvoj izbor sega nema potreba nekogas da posakas da go izbrises. Zosto
se vsusnost sto sme napravile e ona sto sme sakale, a ona sto sme go sakale ne
donelo denes tuka na toa sto sme.
Masinata
ne moze da ja izmeni nasata smisla za ziveenje. Da mozam da go vratam vremeto
ne bi izmenila nisto, ednostavno bi gi proziveala samo uste ednas-ENTER:)
Koga veke pocnav da pisuvam za misirite i misirkite, za nasite ne
nasitni zivotinski potrebi, porano ili podocna morase da sledi i ovoj
tekst. Imam samo edno prasanje, i ne
znam dali imam seuste dovolno dobar odgovor koj ke mi gi zadovoli apetitite.
Prvo, moram da prasam sto e toa glupavost, i koj e glup?
Ako se odgovori na prvovo prasanje po nego sledi vtoroto koe glasi- za
sto se smetas ti analogno na toa?
Koga veke gi znaes ovie dve raboti togas tekstov ponatamu ke odi sovrseno
lesno.
Ako nekoj seuste ne e svesen deka ima pozitivna strana vo toa da si
glup mora da ja kazam. Pozitivnata strana e vo toa sto nikogas nema da stanes
svesen za toa, i nikogas nema da pomislis deka ti si glupiot vo celata prikazna. Cel zivot glup, cel zivot
pozitiven. Podobro zdravje. Ima poveke prednosti ako podrazmislam podobro. Nema
nervozi, nema nerviranje, nema serioznost, nema planovi nema nisto. Ona sto
boli pominuva pred da go pomislis i doaga novo pred da posakas. Meraci.
Genetska predodredenost ili pak opstestvena paraliza seuste ne znam, no
znam deka ziveeat polovicno ili vegetiraat. Dobivaat glupive se osven pamet vo zivotot i toa e toa. Ne
mozat da sogledaat i poradi toa se
postedeni od mnogu nesta.
Od tolkav sto e spektarot, morav da gi podelam vo nekolku grupi so cel vizuelno da se dolovat likovite.
Da pocneme so red.
Broj 1.-Ne videna gluperda!(Bot)
E ovaa grupa mi e neprebol. Ne moze da se utne ovoj lik ni so edno oko a ne pa so dve. Ne mozam da
go prebolam toj blagoteleski pogled i tapiot “osmeh”. Da si na fb ke gi
ignoriras no zivotov ne e sekogas tamu i poradi toa mora da se naviknes na
nivnata pojava. Ima pozitivna strana i kaj niv, koga veke se obiduvam da ja
pronajdam.
Nivnite dosetki, mora
da priznaam davaat smek na situacijata. Tuka se za dobra atmosfera. Da ne se
tie bi umrele od dosada. Vicovite poteknuvaat od niv i bez niv navistina ne
moze da se izmeri covekovata glupavost do kade moze da odi. A navistina odi
daleku.
Mnogu cesto kon ovaa
grupa se priklucuvaat onie od grupa tri so edna razlika sto tie se svesni za
toa sto pravat. Toa e onoj moment na opticka iluzija koga izgledot navistina te
laze.
Nema potreba poveke
da se obrabotuva ovaa grupa, zatoa da im posakam da ostanat taka.
Broj 2-“Zona sumraka”
Ova e ona grupa na
luge koi sakas da gi izbegnes vo zivotot no ne mozes. Od tolku mnogu sto gi ima
ti se navleceni vo gaki. Tuka se za da
te sopnat. Ako ne padnes od niv nema od koj da padnes. Ova se istite onie
likovi koi cesto mutiraat vo pametni, ili pak za mig pomisluvas deka se.
Ova se onoj tip na luge koi gi promoviraa i nametnaa opstite poimi vo
sekojdnevieto, kako opsto drugarstvo, opsta ljubov opsto “postovanje”. Duri
promoviraa opst trend na slikanje.
Da da i toa go ima. Ako
otides do Italija nema smisla a da ne ja fatis Julija za cicka. Mislam sramota.
Kaj pola od drugarite ja imaat fateno vo cest na maskata sueta, taa
slika ti e i edinstveniot dokaz deka nekogas si bil tamu. Moze se zamisluva
zelba na nea ne znam.
Sekako ako fino si se skockala za vo disko
nema smisla a da ne udris nekolku seksi fotki na masina za perenje, masina za
sadovi, traktor i sto ne. Navistina golem trud se dava vo tie fotografii so
ogled na faktot deka ne se zgodni
mestata za slikanje. Zaedno so aparatot treba da davaat i osiguruvanje za povreda pri slikanje. Nalet da se nestori sto bi rekle, ali ajde. Pokraj opstite poimi ima i mnogu polosi
raboti.
Bidejki
covekovata glupavost nema granica a nivnata svesnost ja nema nikade, navistina
ne znaes sto mozes da ocekuvas. Ili ne treba
da ocekuvas seedno.
Mozes
da go postavis prasanjeto ZOSTO dovolen broj pati dodeka ne ti zdosadi i ke
slusnes samo edno- NE ZNAM. Mozes da se trudis da definiras nesto nalik odgovor
no nikogas nema da ja slusnes pricinata, zosto ja nema. Ednostavno e taka.
Nivnite senzori go napravile ona sto trebalo mozokot ,i toa e toa. Nema
pricina, nema motiv nema nisto ednostavno e. Toa e edinstvenata rabota koja ne
znam dali nekogas ke mozam da ja prifatam. Ne sfakam kako e mozno na prasanje
zosto nekoj da nema zatoa. Ne deka zivotot e knigata na Vuk Karadzic i samo tie
1000prasanja ne ni se jasni, tuku navistina mora da postoi nekoja definiranost
na licnosta. Vo najmala raka neka bide zosto taka si sakal, no toa neka bide
tvoj izbor i tvoja pricina tvoe zatoa. Ne vo smisla da se pravdas pred drugite
tuku ednostavno da bides vo kontakt so svojata licnost. Bez toa sto e, zona
sumraka ili bot?!
Dodeka
dojdes do migot da se soocis so prasanjeto i odgovorot ke sfatis deka vremeto e
potroseno zaludno i za vozvrati imas gratis iskustvo za sledniot pat .Da
izberes dali ke go postavis ili ednostavno ke se pravis deka voopsto i nemas
prsanje i ke ja prifatis igrata na toj nacin ponatamu. Koga ke naletas na takva
licnost doaga do interakcija megu grupa 2 i grupa 3.
Vo
onoj moment koga gi gledas nestata onavki kakvi se, ja gledas licnosta onakva
kakva e no odbiras da premolcis i vo sebe da se iznasmees na svojot i nivniot
pamet.
Broj
3- If they are smart enought...
Pametnite
izmislija niza na teorii a glupite im ja pokazaa vo praktika.
Formulata
koja oni ja definiraa posle niza na glupi potezi od nivnite protivnici bi
izgledala vaka nekako:
Se
sobiraat pridobivkite se mnozat so korista od niv,se sobira plus svoeto potroseno
vreme,ama na kvadrat zosto svoe e sepak svoe.
Na
pameten covek ne bi mu trebalo dolgo vreme da proceni po koja formula ke bide
presmetan no ponekogas nivniot izbor e dovolno glup vo praksa za da
nekade bide pameten izbor. Nekogas mozes da gi sretnes i kako mutirana
verzija na grupa 1 i 2.
Dodeka
nivnata formula ne te presmeta tebe ke bidat opticka iluzija. Ke izgledaat
dovolno smotano za da ostanat na mestoto kade sto se za da go dobijat ona sto
sakaat.
Zelbata
da si ja pokazat pravata strana e samo nivna licna volja, no, sto koga ke
se sretnat luge od ista grupa?
Ke
se razminat nekade po patot narecen zivot samo poradi nivnite pametni presmetki
deka rezultatot ne e tocen. Nema konecen rezultat sekogas, nekogas ima i vo
decimali barem oni toa sigurno go znaat.
Onie
koi ne se pronajdoa vo niedna od osnovnite grupi toa e dobro.
Zosto
ima mnogu podgrupi i crticki i ako nekoj se pronajde vo nekoja od tie neka se
potcrta so marker. Neka potcrta dobro za da znae od kade do kade odi razvojot i
kade saka da bide. Strasna rabota e covekovata glupavost, zosto mnogu raboti
vlece so nea. Nekade vo Oce Nas treba da stoi recenicata-Cuvaj me boze od glup,
za drugoto sam ke se snajdam. Amin.
Ne
znam dali imame problem so percepcijata ili interpretacijata na ne{tata. Prvo
kaj }e se fatime za sosema ne va`na rabota pa, ajde ne samo {to e ne va`na tuku
i taa }e bide pogre{no prenesena. Po koj znae
kolku godini Makedoncite se sobraa da gledaat sport. I fala bogu od dva
razli~ni tima, zo{to gore dole znaeme da posetime nekoj nastan od nacionalno
nivo.
A i toga{ sme obedinete i ne e tolku interesno
kako {to e interesno koga dva rivala }e se sretnat. Edna rabota {to ne ja
sfativ vo celava rabota e potrebata za crna hronika na novinarite. Dramati~no
prenesuvawe na nastanot kako da nie da go izmislivme navivaweto i se {to normalno odi
so nego. Ne e normalno ona {to se slu~i vo Xenova, no i toa ne e isklu~ok. Kako
odedna{ da ne fati panika {to }e se sretnat dve tolpi na lu|e i dr`avava ne
znae kako da se spravi so niv. Ako e taka, toga{ toa vo Tetovo treba da se
stavi na prv dneven red pa posle tepa~kite vo salata, zo{to ne se odvivaa po
ulici nitu pak se simnuva{e znameto. Prenosot na televizija li~e{e kako da se
odviva akcionen film, dramati~ni sceni od rastr~ani `elki, goli eufori~ni
naviva~i, leta~ki pendraci i sli~ni ne{ta. Siroti babive so leksilium ne mo`ea
da se smirat. Stra{na rabota. Da ne bev tamu }e pomislev deka padnalo pove}e }otek od ko{evi. A i padna. I ne go
opravduvam. Nitu pak go opravduvam frlaweto bakli po teren, nitu pak kr{eweto stol~iwa.
Sosema debilno i nepromisleno. No, toa e natprevar. Da sakaa da gledaat vo molk
}e odat na tenis ili vo teatar. Toa {to se nema sportska kultura ne e
nedostatok na naviva~ite tuku nedostatok na celoto op{testvo. Toa {to
nekolkumina trgnaa herojski da se
presmetaat so u{te nekolku takvi im dade pravo na drugite da gi nare~at site
huligani, narkomani i {to ne. Realno gledano stadioni palele, lu|e ginele i se
slu~uvale mnogu polo{i raboti. Ne mo`e{ da kontrolira{ razbesneta tolpa koja ja
nosi euforijata. Nema potreba na{ive mediumi da se odnesuvaat kako da od tuka
po~nalo toa. Se tepale, se pcuele vikale, mnogu se derele. Ne znam kade se
naviva tivko ili pak kako bi zvu~elo kulturno redewe na se po spisok. Eve da
trgnam od sebe. Pribrano se odnesuvav vo prvite minuti, demek sedev na nekoja
neutralna tribina a vo su{tina pove}e ja sfativ li~no od samite igra~i. Od koga
gi zarediv zborovite glup, nesre}o, kade {utira, koj mu dade basket, do na sudijata rodninite sfativ deka izgleda i jas sum
huligan.I toa te`ok. Aj ne samo jas tuku i site do mene. Masoven haos. Na
krajot od utakmicata site isprazneti od negativnata energija si otidovme doma. E
sega, da go pogledneme ona {to mnogumina
go narekoa tumor na op{testvoto. Izjavite
od tipot deka naviva~ite gi teraat decata da se bodat so no`evi poradi nekakov
{al mi izgleda "sme{na rabota. Koj bi mo`el da ka`e nadvor od salata kako
da se odnesuva. Vo salata "voxata” ka`uva
koja pesna }e se pee, nadvor od nea sekoj e sam svoj “voxa”. Potreseni od nastanot
koj e posledica na ona {to go `iveeme ne dava za pravo na nikoj toa da go
prepi{uva na nekoja grupa. I u{te postra{no vo celata rabota e {to glasno be{e
naglaseno za ~ivi deca stanuva zbor. Nema potreba na tragedijata na nekoj da gradime prikazni. Epa da ve pra{am sakate da zboruvame za
nivnite roditeli ili za decata vo bolnica ili za MZT i Rabotni~ki?!
Bez razlika za kakva grupa se raboti, tie rabotat
na principot na lojalnost i poddr{ka. Koga se doa|a vo sudir so rival se raboti
na principot eden
za site, vo sekoja druga situacija istite tie se me|usebni rivali. Navistina e
povr{no da se pravi drama i da se stava akcent na ne{to {to i do nekade treba
da se pofali, na primer {to “huliganive” se kreativni. Ima{e paroli na koi
navistina se smeea lu|eto. Napravija atmosfera,barem i na{ive igra~i da
po~uvstvuvaat del
od taa euforija. Toa e isto kako {to na glumcite im treba aplauzot na krajot od
pretstavata.
Koga bi prodol`ila so pi{uvawe bi dala li~no
gledi{te i poradi toa tuka e sosema dovolno.
Na kratko toa bi zvu~elo vaka:
Mediumite bi trebalo pove}e da vnimavaat na ona
{to go prenesuvaat, i pred se na na~inot. Celta na ona {to go ka`uvaat da bide
jasno izneseno ne vo nekoi kvazi verzii. Bidej}i ona {to go poka`uvaat go pravi
veruvaweto i dvi`eweto na ova op{testvo.
Neka ne zaboravaat deka informacijata e mo} i deka so nea lesno se manipulira
ako ne znae{ da ja koristi{.
Subscribe to:
Posts (Atom)


